MOJ PRVI ČLANAK
Evo, kako već igram ovu igru par dana, a inače nisam neki gamer, svidio mi se jako ovaj princip vijesti. Neki su članci vezani za politiku, neki za trenutne događaje, netko prosi dok netko traži glasove, dijeli mimove ili u drugu ruku postavlja zabavan sadržaj. U svakom slučaju ljudi i igrači, kako mi se čini, zapravo čitaju ove članke i to me blago je reći iznenadilo. Novi sam u nazovimo to tako, zajednici, igrača i ljudi koji se zanimaju za ovakve igre. U svakom slučaju, odlučio sam i sam napisati članak pa da vidimo što će ljudi reći na moje, vjerujem barem donekle kontroverzno mišljenje.
KAKO NAM JE AI SERVIRAN
Velik dio sadržaja ove igre, koji se uvelike odražava u ovim člancima su AI generirane slike. Nerijetko profilne slike igrača. Sjećam se dolaska umjetne inteligencije (ove o kojoj očito pišem) i CHATGPT-a prije par godina i kako je obuzela svijet kao ni jedan ranije internet trend. Bitno je tu primjetiti i naglasiti kako su ostali trendovi (bili to tiktok izazovi ili neki, ako se neki od vas takvih sjećaju, ludi i simpatični videi koje možemo snimiti s prijateljima) bili tu za zabavu. Većinski. Naravno da je netko od njih profitirao, ali oni su nastali slučajno i kao vid zabave. Nastali su kao čar interneta. A umjetna inteligencija nastala je s namjerom. Bila ta namjera loša ili dobra, umjetna inteligencija nekako nam se podsvjesno profilirala kao trend, ali je zapravo tehnološki napredak bez kojeg bi očito dosta toga bilo... čudno. U najmanju ruku.
AI nam je polako od strane velikih korporacija i društvenih mreža uguran u grlo i jako je teško pobijeći od njega. Čak i ako ga voljno ne želite koristiti, na Chrome-u morate ugasiti Gemini-eve odgovore ako ne želite da vam se pojavljuju na samom početku. Pametni telefoni sada sami sugeriraju, rade i predlažu X Y radnje koristeći AI modele, bez da ste to htjeli. I tako dalje možemo nabrajiti do sutra. Poenta je da je infiltrirao naše živote i tamo gdje želimo i gdje ne želimo, tamo gdje pomaže i tamo gdje smeta. I to se dogodilo praktički preko noći. Ja se jedva sjećam studentskih dana pretraživanja PDF-a i kako sam se osjećao kao da varam dok to radim. A studenti danas sa GPTijem pišu radove...
Vidite, ulazak ovog sustava u naše živote je genijalno smišljen. Ako ste društvena i humoristična osoba, pravit ćete memeove i smiješne videe sa AIom. Ako ste poduzetnik u stvaranju, sadržaj kojeg konzumirate bit će 1000% samo "AI side hustles" i investitori će vam govoriti da je AI novi Bitcoin. Ako ste učenik u osnovnoj školi ili još gore u srednjoj, pravo znanje nadomjestit će neuko, neumjesno rješavanje problema sa CHATGPTom kako bi si našli više vremena za doom scrollati. Ako ste odrasla osoba, konzumirate sadržaj i proizvode koji su se rebrandirali i sada imaju AI... I tako do sutra. U svakom slučaju. Jedni prave sadržaj da bi ga drugi konzumirali, a i ovi što ga konzumiraju učeni su da ga prave i to ide u jedan začarani krug gdje je i poenta ovog poglavlja, a to je da je AI preuzeo naše živote... Bili mi toga svjesni ili ne.
U ČEMU JE PROBLEM
Ovaj put neću pisati o ekološkim problemima AI-ja. Nego o društvenim. Evo vam jedan pokus za sve vas ljubitelje interneta, internet kulture, pop kulture i te slatke, sočne zajednice u kojoj prijateljstva nastaju spontano i u kojoj stvarni svijet prestaje (kao što prestaje u ovoj igri). Kad ste zadnji put osjetili onaj šmek ranih 2000-tih? Ono nešto slatko i Facebook FarmVille u digitalnom svijetu oko sebe. Tu nevinost i čistu zabavu, tehnološki napredak koji služi svrsi? Kad ste zadnji put vidjeli nešto nevjerojatno na novom mobilnom uređaju? Kao onda kad je Apple pokazao ekran na dodir. Kao onda kad je Samsung dobio one divne, zaobljene uglove. Mislite li znaju li klinci danas, opterećeni kratkotrajim sadržajom od 5 sekundi i AI slopom, za ratove zvijezda, gospodare prstenova i call of duty 2? Imaju li snove i kakvi su ako nisu biti multimilijuner...
Vidite, problem je u tome što stvari gube dušu. Mladi gube kreativnost. A stariji ne mogu više znati čemu vjerovati na području geo-političkih aktivnosti. Problem AI-ja je to što smo prešli ono što nas čini čovjekom i pomalo dolazimo do doba gdje gubimo jednu našu prednost i karakteristiku, a ta je da smo kreativna, duhovna i emotivna bića - to se zamjenjuje s praktičnošću koja nam nije potrebna.
ŠTO NAM JE ČINITI
Glavno pitanje Kantova djela Kritika praktičkog uma jeste "kako mogu činiti" odnosno što je ispravno činiti. Iako u ovom članku neću govoriti o Immanuelu Kantu i moralu odnosno njegovu legalitetu, kratko ću završiti s ovom opaskom i pozitivnim stavom.
Mladi ljudi, a pričam o ljudima u srednjim dvadesetim, pomalo odbijaju ovo što im je svijet servirao. To sam primjetio vlastoručno. Ističe se ipak taj ljudski element. Taj 1% DNA koji nas dijeli od majmuna. Ističe se kod mladih želja i volja za onim načinjenim od strane čovjeka. Ističe se prezir prema AI slopu (tako je i dobio to ime). Ono što mi možemo napraviti je ne koristiti ga kad nam ne treba, ali i podržavati mlade koji sanjaju. Mlade koji se nadaju. Koji pišu pjesme i koji romanticiziraju. Podržati sportaše i vatrena srca. I sve što je ljudsko.
Aristotel nas uči da je čovjek društveno biće. On to govori u svrhu polisa i građanstva. I kaže da je onaj koji nije s ljudima ili Bog ili zvijer. Bogovi nismo, a zato budimo malo više s ljudima (budimo ljudi), da ne bi postali stoka.
Do slušanja,
Buzdovan1