JOŠ HORVATSKA NI PROPALA

Hrvati braćo moja.

Ne zanima me koliko ih ima.
Ne zanima me koliko teritorija drže.
I ne zanima me koliko puta su već napisali da smo gotovi.

Dok god stojimo — rat nije završen.

Gledamo ih kako se šire. Gledamo kako zauzimaju jednu regiju za drugom, kako misle da je samo pitanje vremena kad ćemo i mi nestati s karte.

Neka misle.

Hrvatska stoji. Vojna baza s 200nesta hrvatskih branitelja koji nisu otišli kući nego ostali. Jer netko mora ostati. Jer netko uvijek ostaje.

Sveli su nas. Okružili su nas. Mislili su da će nas slomiti brojevima i silom.

Ali zaboravili su jedno

Hrvatska se ne mjeri kvadratnim kilometrima.

Mjeri se srcem. A srce ovog naroda nije nikad bilo veće nego kad je bilo najtješnje stisnuto.

Dok god jedan branitelj stoji na ovoj zemlji, Hrvatska nije pala. Dok god se jedna molitva izgovori nad ovim tlom, neprijatelj nije pobijedio. Doći će dan kada ćemo se vratiti — ne zato što imamo više vojnika, ne zato što imamo bolje oružje.

Nego zato što odustajanje nikad nije bilo dio našeg karaktera.

Bili su jači. Bili su brojniji. I opet će izgubiti.

Možda nas je manje. Možda smo okruženi. Možda trenutno izgledamo kao izgubljena bitka.

Ali ovaj narod je kroz povijest uvijek bio najopasniji upravo onda kada su svi mislili da je gotov.

Nemojte sada gledati koliko teritorija imamo. Gledajte koliko nas je još uvijek ovdje.

Jer mnogi bi se već predali da su prošli ono što mi prolazimo zadnjih dana. Mnogi bi ugasili war mode, povukli se i čekali da sve završi. Ali mi još stojimo.

I to ih najviše živcira.

Sada se vidi tko stvarno želi biti dio ove priče.

Svi level 20+ nek se prebace u war mode.

Vrijeme je da im pokažemo da smo još ovdje.

I kao što stara pjesma kaže “Još Horvatska ni propala dok mi živimo” tako neće ni sada.

(usput dobro bi dosla koja donacija za ovaj trud)