VAZNO!!! Sva imena i dogadaji su izmisljeni ( vecinom ) i nista u ovoj prici se nije desilo u stvarnom zivotu ( ehhh ). Ovo je samo za zabavu ( stvarno ) !!!
Sunce je vec polako zalazilo u kasno poslijepodne dok je Zoran ispijao svoje zadnje hladno, vlazno, svijetlo pivo prave njemacke kvalitete. Uvjeren da se pivo zove Helles, zalio se covjeku do susjednog stola kako je ocekivao od njemackog piva nesto jace, a dobio je obicno svijetlo, poput neke Zuje.
Zoran, pun piva, a jos puniji sebe hvalio se kako je svjetski covjek i kako zna da ovo "Helles" pivo nije ni do koljena pravom hrvatskom pivu. Na to se gospodin kojem se Zoran obracao ne znajuci tko je, lagano udubio u stolicu, namjestio se prema gospodinu pametnjakovicu i rekao mu tihim, ali sigurnim glasom; " Herr, das ist nicht... to nije Helles, to je Erdinger! HELL..." smirio se gospodin; "Helles znaci lager, ok? Lager ist svi. je. tlo. pivo. Verstehst du? " vec uzrujan, gospodin se mjestio dublje u stolicu, pogledao u svoju pivu, vec skoro ispijenu kad mu se Zoran obratio: "Ne ispravljuje me puno ljudi, ali cijenim tude misljenje, iako za Vase jos ne znam." Kakav god da je Zoran bio, pristojnost je volio kod sebe i kod drugih. "Ja, Herr, ja sam Herr Prodan, i dosao sam u ovu sehr lijepu drzavu na malo, hmmm, kako se kaze.. Urlaub, godisnji."
"Ahaa" rekao je Zoltan. "Godisnji, kazets? Herr.. ste rekli, a tako lijepo pricate nasi." Na to se Herr Prodan malo zacrvenio, ipak se ne desi svaki dan jedinstvena situacija poput ove. "Radis svoj posao, zivis, trosis, malo trolas, mozda kockas svako toliko, definitivno ili pijes pre malo ili pre vise, ali nikad te nitko nije trazio ovo. Nikad ni sanjao nisi da ce ti zbog tvog posla i odluke koju ces donijeti, suditi generacijama. Eto, tu sjedis s nekim pijanim filozofom, a i taj te cita."
Na samu pomisao vlastite, vjerojatno izricito bolne smrti, Herr Prodan pogleda Zorana, tog pametnjakovica, tu pijanu budalu koji samo prica da ga drugi cuju, kad odjednom trnci produ kroz Herr Prodana i oblije ga hladan znoj.
Zoran je sutio vec neko vrijeme, njegove na prvu mutne i staklenaste oci sad su bile poput sokolovih, bistre i ostre. Vilica napeta, s laganim podsmijehom gledao je prema njemu. " ON ZNA!!!" Vjerovao je Herr Prodan.
To be Continued...