Kupite mi tenk da ne gađam kamenjem!

Pozdrav svima! Kao što većina vas zna (ili ne zna, jer sam doslovno nebitan), tek sam ušao u ovaj žrvanj od igrice. Dok vi okolo držite regije, banke i vojne saveze, ja trenutno vodim borbu s vlastitim inventarom i pokušavam ne poginuti od prvog susjednog gumba.

Kako bih preživio prvih par tjedana i zapravo postao koristan član naše e-domovine, odlučio sam lansirati ovu humanitarnu akciju pod radnim nazivom: "Imaš za kefu?". Budući da nemam tenkove, ali imam kompjuter i viška vremena, evo kratkog pregleda moje trenutne situacije.

Trenutno na bojište izlazim u opremi koju sam doslovno iskopao iz kontejnera iza tutorijala. Dok vi ispaljujete nuklearke, ja gađam neprijatelje kamenjem i molim Boga da promaše, pa ako netko ima koji tenk, preuzimam bez pitanja!

Službeno sam proglasio bankrot prije nego što sam uopće kupio prvi pošteni obrok u igri. Svi resursi su mi na nuli, a ekonomski stručnjaci iz mog kvarta kažu da mi je jedina preostala opcija žicat na cesti ili prodaja bubrega (virtualnog, naravno).

Ne tražim puno, samo par stotina tisuća nečega čime mogu kupiti barem jedan pošteni tenk ili zalihe hrane za sljedeći rat. Svaka donacija, ma koliko mala bila, izravno utječe na to hoću li preživjeti sutrašnji gumb "Work" i "Train".

Nisam još spreman za prve linije fronta, ali ako me pogurate s malo sredstava za trening, obećavam da ću od mašine za gubljenje ratova postati barem osrednja prijetnja neprijateljskim savezima. Dajte mi šansu da ojačam!

Ovo gore je apsolutno realistična vizija budućnosti ako me sponzorirate danas! Uložite u lokalnog umjetnika i buduću vojnu silu. Pošaljite novac, gold, kruh ili barem polovni tenk bez lijevog žmigavca.

Ako donirate odmah, osiguravate si:

• Mjesto na pravoj strani povijesti i u mojoj osobnoj molitvi svakog dana u 23:59h.

• To da vašim imenom nazovem svoj prvi borbeni tenk (ili bar prva tri metka koja ispalim u prazno).

• Garanciju da vas neću slučajno napasti kad zabunom stisnem pogrešnu tipku na bojištu.

Donirajte, nemojte škrtariti! Ako propadnem, zaposlit ću se u vašoj firmi, tražiti povišicu svakih pet minuta, štrajkati utorkom i slučajno vam zapaliti skladište resursa. Živjeli, hvala na zlatnicima i vidimo se na bojištu... ili u redu za besplatni gulaš!

P.S. Vjerujte mi na riječ, ovo NIJE pisao ChatGPT niti bilo koji drugi AI! Algoritam bi izračunao da sam propali slučaj i savjetovao vam da mi ne date ni mrvicu kruha, dok je ovoliko očajan tekst mogao smisliti samo 100% prirodni, domaći, gladni ljudski mozak. Ozbiljno, da sam robotički programiran, tražio bi vam RAM memoriju, a ne polovni tenk i gulaš!