Peti dan velikog rata donosi najteže trenutke za savez Hrvata, Mađara, Grka i Turaka. Ono što je započelo kao sukob dvaju blokova sada se pretvara u golu borbu za opstanak, čast i budućnost naših naroda na karti svijeta.
Balkansko bojište gori. Bosna, koja djeluje pod vodstvom Srbije, pokrenula je silovit napad na hrvatske zemlje. U samo nekoliko dana pali su Istra, Kvarner i Dalmacija. Gradovi koji su još jučer ponosno stajali pod hrvatskom zastavom sada su pod neprijateljskom čizmom. Njihove luke, ulice i tvrđave sada su nijemi svjedoci brzine i brutalnosti ove ofenzive.
Vojske se sada okupljaju pred vratima Zagreba i Slavonije. Na horizontu se nadvijaju oblaci nove nevolje, a svaki sat koji prolazi približava trenutak kada će započeti nova, a možda i ona presudna bitka. A ako Zagreb padne, past će i nada mnogih.
Na drugim frontovima situacija nije ništa manje dramatična. Udružene snage Rumunjske i Srbije uspjele su slomiti otpor Mađarske i Grčke. Nekada snažne države našeg saveza sada su pod okupacijom, njihove granice su razbijene, a njihove vojske raspršene. Ipak, unatoč porazu, duh tih naroda nije nestao. U tišini porušenih gradova i na rubovima okupiranih teritorija čeka se trenutak kada će se ponovno zapaliti plamen otpora.
No na istoku se odvija još jedna utrka s vremenom, možda i ona najvažnija. Ukrajinske vojske nezaustavljivo napreduju kroz turski teritorij i približavaju se glavnom gradu. Bitka za Donbas ostat će zapamćena kao jedna od najkrvavijih i najdestruktivnijih bitaka koje je WarEra svijet ikada vidio. Tisuće jedinica sudarile su se u borbi iscrpljivanja koja je progutala goleme resurse i ostavila duboke ožiljke na oba saveza. Postalo je jasno da se više ne vodi samo rat teritorija, nego rat resursa i izdržljivosti – rat u kojem se jednako testiraju vojna i gospodarska moć.
Ukrajinske snage prešle su Crno more i sada stoje pred samim vratima turske prijestolnice. Turska, kao najveća sila našeg saveza, pokušava se othrvati sve snažnijim neprijateljskim napadima i pronaći rješenje koje bi moglo preokrenuti tijek rata. Sudbina cijelog saveza sve se više veže uz obranu toga grada. Jer ako padne glavni grad Turske, ravnoteža snaga mogla bi se nepovratno slomiti.
Ali rat nikada nije bio samo pitanje teritorija. To je pitanje časti, zajedništva i ponosa. U trenucima poput ovih odlučuje se tko će stati na noge kada je najteže. Povijest ove igre puna je trenutaka kada su se vojske vraćale iz gotovo beznadnih situacija, kada su savezi koji su stajali na rubu poraza ustali i preokrenuli sudbinu rata. Gradovi mogu pasti. Teritoriji mogu biti izgubljeni. Ali narod koji ne odustaje od borbe nikada nije u potpunosti poražen.
Možda je vrijeme za posljednji juriš, onaj koji će probuditi posljednju iskru u narodu i učiniti pad ratnika časnim i herojskim. Onaj juriš koji se pamti i koji se nosi u srcu neovisno o konačnom ishodu. To su oni trenuci o kojima smo čitali u knjigama, trenutci koji prerastaju samu igru te postaju legenda i mit. Zadnji plamičak nade još se uvijek nazire, a hoće li opstati ili se ugasiti, ostaje na nama. Na onima koji imaju priliku obraniti svoje ili herojski pasti pokušavajući isto.
Arcrox